BeliOrlovi.rs > Iz navijačkog ugla > Bolje od Nemačke, srećnije od Južne Afrike! Ja verujem, a ti?
Vraćamo se staroj kategoriji tekstova na našem sajtu - iz navijačkog ugla! Evo ga jedan takav pred početak Svetskog prvenstva!

Fudbal! Najvažnija sporedna stvar na svetu. Bez obzira na godine i pol, fudbal je sport koji donosi nekako posebnu euforiju! Nije bitno je li to domaće prvenstvo, Liga šampiona ili pak reprezentativna takmičenja, za fudbal se uvek vezuju ona „srčana“ borba, navijanje…

U poslednje vreme je sve više onih koji smatraju da je fudbal izgubio smisao, da nema navijače, da se sve gasi! Dok dišem, ne želim da poverujem u to! Gledam te klince koji sređuju frizure po uzoru na C. Ronalda i Mesija, koji proslaljalju svaki dobro odrađen zadatak u stilu Dibale, koji bi da naslede Bufona na golu Juventusa… Znam da je to strast koja se neće ugasiti, koliko god fudbal danas bio više marketinški pokret u odnosu na onaj koji se igrao kada sam napravila prve navijačke korake!

Japan i Južna Koreja 2002

Sećam se svog prvog navijačkog prvenstva sveta! Bilo je to već davne 2002. Kao početni osnovac, sedela bih sa starijim sestrama i prijateljima pored TV ekrana i gledala tada 3R – Ronaldo, Rivaldo, Ronaldinjo, Roberta Karlosa, Kasiljasa, Kana, Balaka, Zidana, Raula, Kafua, Ćavija…
Te godine, Jugoslavija nije učestvovala na takmičenju! U kvalifikacijama za taj svetski kup, zauzeli su treće mesto sa samo bodom manje od Slovenije.
A igrali su sjajne kvalifikacije te godine! Imali su „Plavi“ gol razliku 22-8, a plasmana u play off nas je koštao minimalan poraz od Rusije na domaćem terenu. Slovenci, sa kojima smo dva puta remizirali, iako sa manjom gol razlikom prošli su bez upisanog poraza. Ali i to je fudbal…

U neigranju naše reprezentacije, sećam se da sam navijala za „žuto-zelene“! Mađioničari fudbalske igre su oduševili svet i u finalnom susretu savladali jednako veliku Nemačku sa dva gola Ronalda! Sećam se i sestrinog razočaranja zbog poraza „pancera“, ali i radosti jer je Oliver Kan proglašen za najboljeg igrača ispred Ronalda koji je bio najbolji strelac u Japanu i Južnoj Koreji.

Nemačka 2006

Četiri godine kasnije, prvenstvo u Nemačkoj! Te godine sam srčano bodrila Italiju do titule! Nekako sam tih godina pratila Kalčo, dopao mi se taj „folirantski i simultantski“ način igre, zbog kojeg su neki članovi društva „mrzeli“ žabare! Eto… meni su to tada bila dva sasvim dovoljna razloga da bodrim Fabia Kanavara i ekipu! I da oprostim Materaciju napad na Zidana, on je učinio šta je znao…Zi-Zi se nije iskontrolisao i kraj!

Ali, te godine je na prvenstvu nastupio i tim Srbije i Crne Gore! Za„Plavima“ bile sjajne kvalifikacije, ali ko računa rezultat na poluvremenu. Bilo je bitno samo ono što se uradi u Nemačkoj, a to baš i nije bilo slavno…

Kvalifikacije za Nemačku

Predvođeni selektorom Ilijom Petkovićem, reprezentativci SCG su u kvalifikacijama odigrali tri „mršave“ utakmice u kojima su ostvarene dve pobede protiv San Marina i remi protiv Bosne i Hercegovine.
Usledila je pobeda u gostima protiv Belgije, a onda i utakmica protiv Španije na „Marakani“!
Pred skoro 50 hiljada ljudi, izabranici Ilije Petkovića su se hrabro suprotstavili „crvenoj furiji“ i taj meč je završen bez golova. Naredni meč protiv istog tima odigran je u Madridu, kada je Dragoslav Jevrić primo prvi, a ispostaviće se i poslednji gol u kvalifikacijama! Čast SCG u tom meču odbranio je Mateja Kežman za konačnih 1:1.
Odlučujuću utakmicu u kvalifikacijama za SP u Nemačkoj, Petković i njegovi momci odigrali su protiv Bosne i Hercegovine u Beogradu! Heroj meča bio je Mateja Kežman uz asistenciju Nikole Žigića! 1:0, nekome minimalna, ali nama je bila najveća pobeda prvenstva vredna!


„Plavi“ su bili savršeni u kvalifikacijama! U deset odigranih utakmica upisali su šest pobeda i četiri remija, uz gol razliku 16-1. Sve to uz osvojena 22 boda davalo je nade u tim koji je otputovao u Nemačku!

Ali koliko su bili sjajni na kvalifikacionom, toliko su bili očajni na završnom turniru!

Prvu utakmicu, SCG je odigrala 11. juna u Lajpcigu i započelo je minimalnim porazom od Holandije! Iako je taj poraz rezultatski bio minimalan, videla se ta nervoza koja se uselila u igrače, u tim.. Nije to više bio onaj orkestar na koji smo navikli u kvalifikacijama. Više su ličili na neke prosečne pojedince koji se inače ne poznaju, a to se pokazalo i u drugom susretu pet dana kasnije. Onaj, još uvek svež i nikad preboljen poraz od Argentine 6:0! U tom 100. meču Save Miloševića on i saigrači su pokazali neko, nama do tada nepoznato lice i način igre. Znate kako bi se reklo: „Nisu „Gaučosi“ tad bili toliko dobri koliko su naši bili loši!“ Dopustili su protivniku da ih samelje a da nisu ni pokušali da se časno odbrane!
Sećam se da je posle utakmice Ilija Petković preuzeo krivicu jer je, kako je tad rekao, slušao neke dušebrižnike koji su savetovali da se promeni formacija što je i učinio. Igor Duljaj koji je bio i najbolji naš igrač u toj utakmici je ipak preneo krivicu i na svakog od igrača!

Uspeli smo da razočaramo sve koji su verovali u nas“, bile su Duljajeve reči po završetku te utakmice.
U svom poslednjem nastupu u Nemačkoj, „plavi „ su poraženi od Obale Slonovače sa 3:2. Poveli su naši sa 0:2, a onda je usledio preokret protivnika i konačan raspad reprezentacije!

Poslednje, 32.mesto za tim koji je i poslednji put nastupio pod tim imenom i u tom sastavu. Sećate se tih godina, neke čudne političke situacije, razdvajanja zemlje… Taj nastup fudbalske reprezentacije došao je kao jagoda na vrhu svih tih dešavanja!

Srbija u Južnoj Africi 2010!

Po prvi put, fudbalska reprezentacija Srbije!
Sve je počelo 6. septembra 2008. godine na stadionu Crvene Zvezde! Prva utakmica kvalifikacija, protivnik Farska Ostrva! Pred skoro deset hiljada navijača, Srbija je pobedila protivnika autogolom Jakobsena i golom Nikole Žigića za 2:0.
Usledio je poraz od Francuske u gostima sa 2:1, a gol za Srbiju postigao je donedavni kapiten Branislav Ivanović. Srbiju je taj poraz probudio i nekako dao snagu izabranicima Radomira Antića da krenu bolje i jače! Pet utakmica – pet pobeda, bio je skor „Orlova“ u nastavku!

Srbija, srce na teren i „Montevideo, Bog te video“

Došao je taj 9.9.2009. i utakmica sa Francuzima na domaćem stadionu, „Marakani“. Sećam se naslovnica dnevnih novina sa sloganom „Srce na teren!“ Svi smo živeli za tu utakmicu! Skoro 50 hiljada ljudi je došlo da podrži ekipu koja je vratila veru u fudbal da se potvrdi plasman na prvenstvo sveta! Duplo toliko nas je bilo pored malih ekrana! Utakmica je završena remijem 1:1, a svoju potvrdu kvaliteta i plasman Srbija je predstavila mesec dana kasnije na istom stadionu. Rumunija je ispraćena kući sa pet golova pred 40 hiljada navijača!
Fudbal se vratio u Srbiju! Bila je to poruka koja se tih dana najčešće čula uz ime Srbije!

Veliko slavlje na ulicama gradova u Srbiji i mojoj Republici Srpskoj! Sirene, kolona automobila, zastave, himna i navijačke pesme… sve to je obeležilo 10, 11. i naredne oktobarske dane! Ta euforija podgrijana je ciklusom filmova „Montevideo“ o nastupu fudbalske reprezentacije na prvom Svetskom prvenstvu u Urugvaju! Kao da su se okolnosti iz 1930. poistovećivale sa ovima iz 2010, a Žigić, Pantelić, Stanković, Vidić, Stojković i društvo sa Tirkeom, Mošom, Milutincem, Balerinom…
Kvalifikacije su završene nebitnim porazom od Litvanije u gostima sa 2:1 i kao da je vreme stalo! Čekao se 13.jun i ta prva utakmica!

Za utehu, pobeda protiv Nemačke

Počelo je i završilo se neslavno! Prvenstvo je započeto porazom od Gane sa 1:0, a završeno porazom od Australije sa 2:1!
Između te dve utakmice odigrana je i ona sa Nemcima u kojima je Milan Lane Jovanović postao heroj nacije! Srbija je eksplodirala od tog gola, a Vidić promovisao Stojkovića u još jednog heroja! Svi se sećamo te Stojketove odbrane penala Podolskom!
Iz tog, još jednog tragičnog nastupa na Mundijalu, ostalo je da se sećamo 18. juna i pobede nad Nemačkom, istorijskom!
U odnosu na prethodno prvenstvo sveta, reprezentacija je postigla gol više i sa ta tri osvojena boda zauzela 23. mesto na konačnoj listi učesnika.

Sećam se kako sam napravila svoju sopstvenu zbirku zapisa sa tog prvenstva – kvalifikacije, pa odlazak, pripreme, utakmice, izjave… sve to čuvam i danas, kao dokaz na jedan period u kojem je Srbija po prvi put igrala kao samostalna zemlja, dominirala kvalifikacijama i upisala pobedu protiv Nemačke na svetskom prvenstvu!
Ali i to prvenstvo je ostalo u senci nekih kasnijih događaja, rastanka sa selektorom … i svih onih ružnih dešavanja koja sad ne želim da pominjem! Usledile su teške godine srpskog fudbala u kojima smo propuštali evropske i svetske smotre!

Kvalifikacije za SP 2018

Čini mi se da se, nakon neuspeha na putu za Brazil, od ovih kvalifikacija i momaka nije očekivalo ništa! Nekako se njihov nastup, uz početni remi sa Irskom(2:2) gledalo kao na zaista nešto sporedno!
U toj ne baš potpunoj nezainteresovanosti javnosti, „Orlovi“ su uspeli da dva puta pobede Moldaviju sa 3:0, jednom Austriju sa 3:2, te upiše minimalne pobede protiv Irske i Gruzije. Pored onog početnog remija protiv Irske, upisana su još dva – oba protiv Velsa, te poraz od Austrije u gostima sa 2:3.
Više pažnje je dato smeni selektora po završetku tih kvalifikacija i promeni kapitena, nego samim igračima, igri, rezultatima! Tako to valjda biva u našem fudbalu, pa i životu… draže nam je da vodimo razgovore o lošim, nego o dobrim stvarima! A bilo je dobrih stvari, itekako!

Pokazali su da su TIM!

U deset susreta, naši momci su upisali šest pobeda, tri remija i jedan poraz. Devet različitih igrača su bili strelci 20 golova, dok je odbrana kapitulirala 10 puta! Sa gol razlikom +10, i ukupno 21 osvojenim bodom, Srbija je kvalifikacije završila kao prvoplasirani tim!
Igrači su bili ti koji nisu dozvolili da se naruši atmosfera u timu nakon svih pomenutih dešavanja, iako su mediji uporno pokušavali da iznesu priče o neslaganjima, klanovima, raspadu tima..
Nisu dizali pobune i slali ne znam kakve poruke posle svih vanterenskih dešavanja! Bane Ivanović je pokazao koliki je gospodin i kakav je vojnik svoje zemlje! Kada bi bar svako sa tim stilom nosio svoj bajrak!

Završni komentar

Kod nas, sve u fudbalu mora da bude senzacija! Ne znamo da naučimo da treba da imamo jednog protivnika – onog na terenu!

Sve ljuti način na koji je Mladen Krstajić došao na mesto selektora, ili bolje rečeno kako je oteran Slavoljub Muslin! Ali, priznaćete da je i taj Krstajić učestvovao u kvalifikacionom ciklusu, da nije tek tako pao sa nebesa na klupu Srbije! Prebiraju mu se krvna zrnca samo zato što je rođen i ima korene iz BiH, odnosno Republike Srpske! Mislite da neko s druge strane Drine ne voli Srbiju kao što je voli neki Vojvođanin ili Beograđanin, pa tako se neće zalagati za uspeh tima?
Svi su se ljutili što Muslin nije ukazivao poverenje Milinković-Saviću, a sad bi svi pljunuli na Krstajića što to radi! Pljuvali smo po Stankoviću, Vidiću, Ivanoviću, pa što ne bi i po najnovijem kapitenu! „Ma šta bre on tamo glumi neku silu i pravi se pametan?! Kojim rezultatima je došao do te kapitenske trake?“
Naslušali smo se raznih priča, i tek ćemo verujem! Nema veze šta urade momci u Rusiji, naći ćemo mi već nešto što možemo i na šta moramo da pljunemo!
Pričamo o nekoj kulturi, patriotizmu… a bre ne znamo da podržimo svoj tim koji ide da se bori na jednom svetskom takmičenju! Kao da smo mi Bogom određeni stručnjaci koji bi to uradili bolje od Muslina i Krstajića zajedno! Šteta što je FIFA izmislila sve te licence i polaganja koja morate proći da biste bili u prilici da nekog trenirate, predvodite…

I znate šta, ja hoću i ja verujem u Mladena Krstajića i tim koji će odabrati!

Ali ne da stvaram iluzije i vidim ih sa peharom! Nego da verujem u tim koji će se boriti, više od onog 2006, i imati više sreće od onog 2010. Ima tu dovoljno iskusnih igrača, sa nastupima na Mundijalima. Ima I biće sigurno i onih mlađih, ali verujem da će čovek sa korenima iz Republike Srpske uspeti da ukomponuje mladost i iskustvo. Da će upotrebiti sve ono što je naučio od Slavoljuba Muslina, ono što on nosi kao bivši igrač, kao selektor i napraviti TIM! Srbija je moj tim! Zanemarite sve te stvari koje se dešavaju oko terena! Igrači su zaslužili podršku!

Ono što mi je, prisećajući se ranijih nastupa zapalo za oko je da smo 2006. igrali u grupi C, a 2010. u grupi D. Na ovom prvenstvu koje sledi ćemo nastupiti u grupi E!
U tom složenom redosledu, izabranici Radomira Antića su napravili bolji rezultat od onih Petkovićevih. Možda i Krstajić napravi isto u odnosu na prethodnika!
Svi idu na takmičenje sa ciljem da ostvare što bolji rezultat, biće teško i nama i drugima! Ali isto tako ne očekuju svi da baš osvoje, ali bez obzira na to podržaće svoju reprezentaciju! Hajde da ne budemo više toliko ponosni, hajde da stvarno podržimo svoj tim!
Igra se ovog leta i Evropsko prvenstvo u vaterpolu! Pa hajde da podržimo i jedne i druge momke, da podržimo akciju bajraka! Da iznesemo s ponosom zastavu, navijamo, sportski prihvatimo i pobede i poraze!

BeliOrlovi.rs

Bez navijača nema jake reprezentacije!

Prema istraživanju o uticaju navijača koje je priredio zvanični partner UEFA, a koje je objavljeno 22.5.2018, fudbaler koji sluša navijačke pesme i gleda podršku sa tribina ima veću efikasnost igre za osam odsto, dok gledanje pozitivnih izraza lica na tribinama, kao što su osmesi, poboljšava učinak igre za 12 odsto.
Sportski psiholog i autor studije Bredli Buš je poručio navijačima da na utakmicama uvek nose boje svog tima.

Pevajte bez prestanka – što više, to bolje jer tako pomažete da se održi dobra igra vašeg tima. Iskažite svoju podršku, transparenti, zastave i plakati su jasni vizuelni pokazatelj ogromne podrške i poboljšavaju igru fudbalera za osam odsto. Osmeh, nada, ponos i sreća su odlični motivatori, a to za rezultat može da ima čak 12 odsto veći intenzitet igre fudbalera.

Hajde da damo vetar u leđa ekipi koja se zove reprezentacija Srbije, a ne da budemo vetar koji će komentarima unositi dodatni pritisak na igrače, štab…
Možemo li svi pod isti barjak?

Dodaj komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.