Promaklo nam je, neopravdano, da tog 11. oktobra pišemo o oproštajnoj utakmici Dejana Stankovića. Za taj „propust“ se izvinjavam u ime tima Beli Orlovi, i evo vrijeme je da to ispravimo!

Dejan Stanković, 103

Dejan Stanković je odavno otišao ušao u istoriju srpskog fudbala, ali i sporta uopšte, a na svojoj oproštajnoj utakmici upisao je još jedan rekord. Deki je sada fudbaler koji je čak 103 puta obukao nacionalni dres i branio boje svoje/naše zemlje.  Do tog, skoro pa nedostižnog broja došao je igrajući u tri različite reprezentacije i to sve zbog dešavanja u zemlji i regionu u posljednjih deceniju – dvije.

Ime Dejana Stankovića je upisano zlatnim slovima u srca navijača i svih ljubitelja fudbala, bez obzira za koji tim da navijate. Nije on legenda samo zbog ta 103 nastupa za reprezentaciju, NE! Dejan Stanković je veliki čovjek, humanista, sportista i kapiten, a rekordi su nešto što dolazi kao proizvod njegovog karaktera i predanosti fudbalu.
Ima i uvijek će biti onih koji će nečiji uspjeh pokušati da umanje, da sve i svakoga što vrijedi ponize, pa tako i u ovom slučaju, ali neka ih… sve što kažu govori samo o njima.
Ne želim nikoga da nabrajam i citiram po imenu, ali ću samo reći da su o Dejanu Stankoviću i saigrači i saradnici, ali i ljudi koji su u sportu na nekim bitnim funkcijama uvijek imali riječi hvale. Bio i ostao pobjednik.

Tako se i oprostio – pobjedom! Ispraćen je aplapuzima i čestitkama od strane navijača, saigrača i porodice. Bila je tu i poneka suza za prisjećanje na pojedine trenutke iz uspješne karijere.

Na kraju te karijere, i ovog teksta reći ću:

Hvala gospodine, kapitenu, legendo Dejane Stankoviću za sve i sretno u nekoj drugoj i drugačijoj ulozi u fudbalu!

Beli Orlovi (M.Petković, foto: zimbio, getty)