Mladi napadač Mihajlo Cvetković oduševio je naciju svojim debijem za A reprezentaciju Srbije protiv Holandije. Njegov bivši trener iz Čukaričkog, Lazar Popović, otkriva tajnu uspeha našeg bisera.

Poraz Srbije od Holandije (2:1) u Ajndhovenu, iako bolan, doneo je i mnogo razloga za optimizam, pre svega zbog sjajnih partija mladih igrača. Posebno se istakao devetnaestogodišnji Mihajlo Cvetković, napadač Anderlehta, koji je postigao prvenac u dresu A reprezentacije Srbije.

Cvetković je, pored gola, imao još dve velike prilike i bio jedan od najopasnijih igrača našeg tima protiv jedne od najboljih evropskih selekcija. Za one koji su pratili njegov razvoj od najmlađih dana, ovakva partija nije iznenađenje. Mihajlo je dete Čukaričkog, gde je stigao sa svega devet godina i prošao kompletnu omladinsku školu.

Jedan od ljudi koji ga najbolje poznaju je Lazar Popović, legendarni napadač Čukaričkog i sadašnji trener kadetske selekcije kluba. Popović je sa Cvetkovićem radio godinama i iz neposredne blizine posmatrao njegov fudbalski razvoj.

„Ponosan sam na ono što je Mihajlo pokazao protiv Holandije, reprezentacije koja pripada samom vrhu evropskog i svetskog fudbala. Ne mogu da kažem da me je iznenadio, jer dobro znam šta od njega mogu da očekujem. Ali odigrati tako protiv takvog rivala, u utakmici u kojoj je Van Dajk na mestu štopera odigrao stoti meč za Holandiju, zaista je velika stvar", kazao je Popović.

Posebno je istakao način na koji se mladi napadač ponašao na terenu. „Postigao je sjajan gol, imao još dve velike prilike i nekoliko fantastičnih poteza. Ali nije stvar samo u onome što se vidi kroz statistiku. Mihajlo se odlično kretao, otvarao prostor saigračima i ponašao se kao lider ekipe, iako je bio najmlađi igrač na terenu."

Popović se prisetio i Cvetkovićevih prvih dana na Banovom brdu, kada je budući reprezentativac Srbije zbog treninga i utakmica redovno putovao iz rodnog Niša. „Kao dete je iz Niša autobusom dolazio na treninge i utakmice, sve do svoje 13. ili 14. godine. Čekao sam ga na stanici, vozio na trening, dešavalo se i da spava kod mene kada nije bilo smeštaja. Sve je to bilo deo njegovog odrastanja i sazrevanja."

„Od trenutka kada je došao videlo se da se radi o ogromnom potencijalu. Uz neosporan talenat, na svakom treningu davao je 200 odsto svojih mogućnosti. Vukao je čitavu ekipu. Kada bi on krenuo u pritisak, svi ostali bi ginuli za njim."

Popović posebno naglašava kontinuitet koji je Cvetković imao još kao dečak. „Za mlade fudbalere potpuno je normalno da imaju oscilacije, ali verujte mi, Mihajlo ih gotovo uopšte nije imao. Igrao je dobro iz utakmice u utakmicu, a posebno protiv velikih rivala. Koliko sam dugo u omladinskom fudbalu, a nije to mali period, nikada nisam video igrača kao što je Mihajlo Cvetković."

„Karakter je presudan, a karakter koji Mihajlo ima je neverovatan. Bez toga u današnjem fudbalu ne možete da budete na vrhunskom nivou. O njegovom talentu je suvišno pričati, ali su karakter i radna etika ono što ga odvaja od drugih."

Veliku ulogu u njegovom razvoju imao je Čukarički, klub u kojem je Cvetković dobio prostor da bez velikog pritiska prođe put od dečaka iz omladinske škole do prvotimca i reprezentativca Srbije. „Mihajlo je imao i sreće da donese prave odluke. Dok je bio u Čukaričkom, svakodnevno su ga zvali Crvena zvezda i Partizan, ali je za njegov razvoj u tom trenutku najbolje bilo da ostane na Banovom brdu. To je bio pravi put."

I sledeći korak, odlazak u Anderleht, prema Popovićevom mišljenju bio je pažljivo odabran. „Vidimo mnogo mladih igrača koji prerano odu u velike evropske klubove, tamo ne igraju i počnu da stagniraju. Mihajlo je izabrao veliki klub sa ogromnom tradicijom. Iza sebe već ima odličnu sezonu, a i ovu je počeo veoma dobro."

Posle partije protiv Holandije nema sumnje da će Cvetkovićevo ime biti još češće zapisivano u beležnicama skauta najvećih evropskih klubova. Ipak, Popović smatra da naš biser nema razloga da žuri. „Sigurno je skrenuo pažnju brojnih evropskih klubova. Ipak, mislim da bi za njega najbolje bilo da ostane makar još godinu dana u Anderlehtu, da se potpuno stabilizuje i počne da postiže još više golova."

Za sam vrh evropskog fudbala, smatra Popović, vremena će biti sasvim dovoljno. „Ima samo 19 godina, vreme je pred njim. Ne sumnjam da će vrlo brzo doći trenutak kada će zaigrati i za neki od najvećih klubova na svetu."

Vanja Pavić piše o fudbalskoj reprezentaciji Srbije i srpskim fudbalerima u inostranstvu.

Pogledaj sve članke

Komentari