Fudbalsko rivalstvo između Srbije i Mađarske traje skoro čitav vek, obeleženo sa 35 dosadašnjih susreta, od kojih je čak 28 bilo prijateljskog karaktera. Prvi meč odigran je 10. aprila 1927. godine, kada su Mađari slavili sa 3:0. Međutim, naši su se revanširali već u drugom okršaju, 21. maja 1931. godine, pobedom od 3:2 golovima Moše Marjanovića, Ivana Hitreca i Lea Lemešića. Ta utakmica, odigrana na stadionu BSK-a u Beogradu pred 12.000 gledalaca, ostala je upamćena kao prva velika pobeda našeg tima.
Dva zvanična duela sa Mađarima dobila su antologijski karakter. Prvi se odigrao na Olimpijskim igrama u Finskoj 1952. godine. Naša čuvena generacija, predvođena Rajkom Mitićem i Stjepanom Bobekom, iscrpljena nakon dva četvrtfinalna duela sa SSSR-om (5:5, 3:1), nije imala snage da pruži jači otpor jednoj od najboljih mađarskih generacija svih vremena. Čuvena „laka konjica“ rutinski je slavila sa 2:0 golovima Puškaša i Cibora. Ekipu koja se okitila srebrnom olimpijskom medaljom vodila je Selektorska komisija, a startna postava Plavih, sa Bearom, Stankovićem, Mitićem i Bobekom, i dan-danas se recituje kao najlepša fudbalska pesmica.
Novi olimpijski dvoboj sa Mađarskom odigrao se u Tokiju, 15. oktobra 1964. godine. Na stadionu Komazava, oko 15.000 gledalaca prisustvovalo je istinskom fudbalskom spektaklu. Poveli smo golom Ivice Osima posle nekoliko sekundi igre, ali je već u 11. minutu bilo 2:1 za Mađarsku. Utakmica je bila pravi vatromet golova, a Mađari su na poluvreme otišli sa vođstvom od 5:4. Konačan rezultat bio je 6:5 za Mađarsku, uz dvostruke strelce Osima i Belina, te gol Slavena Zambate za našu reprezentaciju. U startnoj postavi naših Orlova bio je i Dragan Džajić, kome je to bio tek treći nastup za državni tim.
Na osvetu za dva olimpijska poraza čekali smo pune 33 godine, ali je bila i te kako slatka. U baražu za odlazak na Svetsko prvenstvo 1998. godine, žreb nam je dodelio Mađarsku, koja u to vreme nije imala generaciju dostojnu svojih slavnih prethodnika. Plavi su u dve utakmice 12 puta tresli mrežu nedoraslog protivnika i u velikom stilu overili vizu za završni turnir u Francuskoj. Apsolutni junak te rapsodije bio je Predrag Mijatović, tada vedeta Real Madrida i jedan od najboljih igrača na svetu, a igrom je dirigovao naš bivši selektor Dragan Stojković.
U poslednje vreme, sa severnim susedima imamo puno problema. U okviru Lige nacija 2020. godine, izgubili smo kod kuće 1:0 i odigrali nerešeno na njihovom terenu 1:1. U kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2024. godine, Mađari su nas pobedili u obe utakmice, identičnim rezultatom 2:1. Poslednji susret odigran je 14. oktobra 2023. godine na „Puškaš areni“ u Budimpešti. Domaćin je poveo golom Barnabaša Varge u 20. minutu, Strahinja Pavlović je samo tri minuta kasnije doneo izjednačenje Srbiji, ali je Roland Šalai već u 34. minutu postavio konačan rezultat.
Istorija nas podseća na velike pobede, bolne poraze i utakmice koje su obeležile generacije. Predstojeći martovski dvomeč nosi posebnu težinu, ulog je mesto u elitnom društvu evropskog fudbala. Vreme je da Srbija ispiše novo poglavlje ove duge fudbalske priče i pokaže da je spremna da se vrati tamo gde želi da pripada, u A diviziju Lige nacija. Naši Orlovi su spremni da se bore za ponos nacije i da nastave tradiciju srpskog fudbala!

Komentari